Lečenje

Lečenje

Lečenje


Lečenje - Folikurani limfomi


Imunoterapija uz hemioterapiju predstavlja okosnicu lečenja FL, kako kod novodijagnostikovanih bolesnika, tako i u recidivu bolesti. U slučaju da bolest nije raširena i da bolesnik nema tegobe bolest se može samo pratiti, a terapija bi bila primenjena u slučaju da bolest počne da se širi ili se pojave simptomi. U recidivu bolesti, terapija održavanja imunoterapijom nakon imunohemioterapije dovodi do značajnog produženja preživljavanja i predstavlja standard u lečenju.


Lečenje - Hronična limfocitna leukemija


Posle postavljene dijagnoze i određivanja raširenosti bolesti (klinički stadijum) neophodno je razmotriti da li treba odmah i započeti lečenje.

Naime, višegodišnje kliničko iskustvo i rezultati mnogih kliničkih studija govore da, iako postoji maligno oboljenje, ne treba sve bolesnike lečiti neposredno po postavljenoj dijagnozi primenom antileukemijske terapije. Kod otprilike jedne trećine bolesnika, posle postavljene dijagnoze, pošto se bolest nalazi u ranim stadijumima i kod kojih nema nema parametara za aktivnu bolest, nije neophodno primenjivati antileukemijsko lečenje.

Ovi bolesnici se redovno kontrolišu kroz ambulantne preglede na 3-6 meseci i do kraja svog života se ne primenjuje antileukemijska terapija. To praktično znači da, iako bolesnik boluje od maligne hematološke bolesti, nije potrebno i antileukemijsko lečenje. Ovi bolesnici obavljaju svoje svakodnevne redovne životne aktivnosti potpuno normalno, leče se od drugih pridruženih bolesti i jednostavno žive kao i da hronična limfocitna leukemija i ne postoji.


Pogledajte šta kaže dr Predrag Đurđević na temu da li i kada započeti lečenje:




Kod oko trećine bolesnika odmah po postavljenoj dijagnozi nije potrebna i primena antileukemijske terapije, ali tokom vremena dolazi do progresije bolesti i razvoja kriterijuma za primenu antileukemijskog lečenja.

I konačno, kod oko trećine bolesnika, zbog dijagnostikovanja bolesti u odmaklim stadijumima i postojanja kriterijuma za početak lečenja, odmah po postavljenoj dijagnozi treba uvesti u terapiju lekove za lečenje hronične limfocitne leukemije. Utvrditi najoptimalniji terapijski pristup za svakog bolesnika nije ni malo lak zadatak.

Naime, ogromna većina obolelih od hronične limfocitne leukemije pripada starijoj populaciji (svega oko 10% bolesnika je mlađe od 50 godina) i često postoje i pridružene bolesti koje ograničavaju agresivnost u lečenju hronične limfocitne leukemije.


Pogledajte šta kaže dr Predrag Đurđević na temu kako odabrati pristup lečenju pacijenata HLL.




Pored toga, istraživanja su pokazala da prisustvo određenih citogenetskih promena (mutacija gena p53 i delecija hromozoma 17p) utiče na terapijski uspeh pa je, po savremenim preporukama za lečenje ove bolesti, neophodno svakom bolesniku, pre početka terapije, odrediti postojanje ovih citogenetskih promena.


Kod bolesnika kod kojih nisu registrovane ove citogenetske promene, u terapiji se primenjuje kombinacija monoklonskih antitela i citostatskih lekova. Mehanizam dejstva monoklonskih antitela zasnovan je na specifičnom vezivanju leka za određene molekule na površini leukemijskih ćelija čime se ostvaruje selektivno dejstvo leka na maligne ćelije, i smanjuje učestalost toksičnih efekata.


Pored monoklonskih antitela, u lečenju obolelih od hronične limfocitne leukemije primenjuju se i kombinacije citostatika koji, pored leukemijskih ćelija, često deluju i na zdrave ćelije što dovodi do neželjenih reakcija i komplikacija terapije (učestale infekcije, opadanje kose i dr). Kod bolesnika sa registrovanim citogenetskim promenama, kao što su delecija hromozoma 17p i mutacija gena p53, kombinacija monoklonskih antitela i citostatika ne daje željene terapijske efekte. Poslednjih nekoliko godina došlo je do uvođenja u terapiju i novih lekova upravo za ovu grupu bolesnika koji deluju potpuno drugim mehanizmima (inhibicija antiapoptotskog molekula bcl-2, inhibicija ćelijskih puteva aktiviranih od strane receptora B limfocita – BCR i dr) dovodeći do značajnijeg terapijskog uspeha.


Pored ovih terapijskih opcija, kod veoma malog broja obolelih od hronične limfocitne leukemije treba razmotriti i primenu alogene transplantacije matičnih ćelija hematopoeze. Naime, preporuka je da se ova metoda lečenja može primeniti samo kod mlađih bolesnika koji nemaju pridružene bolesti i to u remisiji hronične limfocitne leukemije. Hronična limfocitna leukemija, za sada, predstavlja neizlečivu bolest. Naime, posle primenjene terapije treba svakom bolesniku proceniti terapijski odgovor. Ako se postigne remisija bolesti (faza kada bolest miruje) bolesnik se prati kroz ambulantne preglede. Kod većine ovih bolesnika, posle određenog perioda nastaje recidiv bolesti (ponovna pojava aktivne bolesti) i tada treba ponovo uvesti antileukemijsku terapiju. Na žalost, postoje i bolesnici koji i pored primenjivane antileukemijske terapije pokazuju znake aktivne bolesti i tada se kaže da ovi bolesnici imaju refrakternu bolest.


Dakle, u recidivu bolesti, kao i kod obolelih sa refrakternom bolešću, treba ponovo uvesti antileukemijsku terapiju. Odabir najoptimalnije terapije za svakog bolesnika je veoma težak i zahtevan zadatak.

Izbor terapijske opcije za lečenje recidiva i/ili refrakterne bolesti zasnovan je na starosti bolesnika, prethodno primenjivanom lečenju, postojanju pridruženih bolesti, postojanju citogenetskih promena i dr. I u ovoj fazi lečenja bolesti primenjuju se monoklonska antitela, kombinacije citostatika, kao i lekovi koji deluju potpuno drugim mehanizmima (inhibicija antiapoptotskog molekula bcl-2, inhibicija ćelijskih puteva aktiviranih od strane receptora B limfocita – BCR i dr).


Preporuke za obolele


- Izbegavati infekcije


- Izbegavati faktore rizika za nastanak drugih malignih bolesti (pušenje, alkohol, prekomerno izlaganje suncu)


- Redovne kontrole


Lečenje - Difuzni B krupnoćeljski limfom


U zavisnosti od stanja bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze, od toga da li je bolest već bila lečena i od aktuelnih principa lečenja u određenoj referentnoj ustanovi primenjuju se sledeći modaliteti lečenja:


- Imunohemioterapija – kombinovana primena specifičnih antitela usmerenih na određene proteine na malignoj ćeliji i citostatika


- Hemioterapija – primena citostatika


- Radioterapija – zračenje u cilju lokalne kontrole bolesti


- Visoko dozna citostatska terapija uz transplantaciju matičnih ćelija koštane srži